Gubitak zaštite (Forfeiture)

Obustava zaštite Granice, nastala prelaskom iste Granice drugoga. Prava obavezuju uzajamno: tražiti pravo znači dugovati isto pravo svakom djelatniku poput sebe; zato djelatnik koji bez pristanka pređe tuđu Granicu tim činom povlači zaštitu vlastite — do mjere prouzrokovane štete i ne dalje. Gubitak zaštite se ne dodjeljuje, izglasava niti proglašava. Kao Krivnja, postoji objektivno iz uzročnosti; Presuda ga otkriva, nikada ga ne stvara. Gubitak zaštite omogućava da Sila odgovori na štetu, a da odgovor ne postane novi Zločin. Šteta unutar Granice koja je izgubila zaštitu nema Žrtvu u normativnom smislu: djelatnik je stvarno oštećen — u opisnom smislu — ali nije pređena zaštićena Granica, pa nema Kršenja, nove Krivnje ni novog moralnog duga. Zato branitelj, Kažnjavatelj koji djeluje unutar Mandata i Proporcionalnosti te onaj ko okonča Odmetnika ne čine Zločin, dok bi ista djela protiv netaknute Granice bila Zločini. Gubitak zaštite prolazi kroz tri faze. Dok je prelazak u toku ili neposredno vjerodostojan, zaštita napadača izgubljena je prema svakome, do najmanje Sile potrebne da se prelazak zaustavi, kao u Samoobrani. Kada je šteta učinjena, gubitak drži Žrtva: proteže se do Proporcionalnosti prouzrokovane štete i može ga ostvariti samo Žrtva ili zastupnik unutar njenog Mandata. Kada je počinitelj uništio Žrtvu — kao kod Ubistva — gubitak ostaje bez nositelja koji bi ga ograničio, ostvario ili ukinuo te postaje opći i trajan; takav djelatnik je Odmetnik. Gubitak zaštite velik je tačno koliko i šteta koja ga je stvorila. Sila preko te mjere prelazi netaknutu Granicu: višak je novi Zločin s novom Žrtvom, a onaj ko pojačava silu postaje napadač. Gubitak prestaje kada Pravda zatvori moralni dug naplatom ili oslobađanjem; nakon toga Granice bivšeg počinitelja ponovo su cijele, a nanošenje štete njemu stvara Žrtvu kao i svaku drugu. Gubitak koji nikada nije stvarno postojao ne štiti nikoga ko po njemu djeluje: kazniti pogrešnog djelatnika ili okončati nekoga ko je greškom smatran Odmetnikom prelazi netaknutu Granicu, a odgovornost za tu štetu slijedi uzročnost — pada na varalicu koja je djelo ishodila Prevarom, a inače na izvršitelja, ma šta on vjerovao.