Eshatologija (Eschatology)

Proučavanje posljednjih stvari: kamo civilizacija ide, šta se računa kao kraj i je li kraj zadan ili izabran. Starija eshatologija tretira kraj kao nešto što je predato — sud, slom ili spasenje koje stiže izvana, prema rasporedu koji niko ne kontrolira. Koherentni pogled to izvrće. Kraj se ne prima; on se gradi. Ono što civilizacija postane do trenutka kada bilo koje tijelo zakaže ovisi o tome šta slobodni pojedinci u međuvremenu razmjenjuju, nauče i poprave. Pod dobrovoljnom saradnjom oskudica se smanjuje, znanje raste, a sistemi koji čovjeka održavaju na životu iz godine u godinu postaju bolji. Smrt prestaje biti zadana krajnja tačka života i postaje način otkazivanja popravke — problem s tehničkom adresom, a ne presuda koju je neko izrekao. Dobra vijest je eshatologija slobodnih ljudi: kraj prema kojem civilizacija gradi jeste neograničen život za sve koji pomognu da se izgradi. Pitanje se pomjera s „šta se događa nakon što umremo?“ na „koliko dugo dok više ne moramo?“ To da tok može sadržavati umove starije od naših jeste mogućnost koju treba odvagati, a ne presuda koju treba čekati; put sreće ne treba provoditelja koji bi stigao.